Dio VI.: Mario II. put 

10.05. (noć)

Po drugi put bacivši sidro uspjeli smo se usidriti u uvalu podno Opata. Talijani su tri milje prije prvog pokušaja sidrenja znali što će naručiti u obližnjem restoranu, one su se još dvoumile u kojoj će odjeći prisustvovati tom obilju jela, a meni su se čudili što se još nisam počela spremati. Osjećala sam se kao Pepeljuga. Kako nisam imala sa sobom odveć stvari, predložim im da ja ostanem na brodu, jer običaj je da se brod nikada ne napušta. Ali, oni o tome nisu htjeli ni čuti, pogotovo Mario. Pozvao me u sobu i pokazao na mnoštvo majica, košulja, jakni…neka samo odaberem.

Pokažem na jednu lijepu košulju. Mario mi reče da se skinem, da vidimo kako mi pristaje. Skinem jaknu, majicu, Mariu okrenuta leđima. On mi pomogne obući košulju, okrenuvši me k sebi. Gledao me u oči, zakopčavajući mi košulju. Šapne mi da sam vrlo lijepa…

Na večeru smo otplutali malim gumenjakom. Mario je naručivao sve za mene, a ja nisam imala primjedbi. Pili smo, u stvari oni su pili, jer meni alkohol ne prija. U jednom trenutku Mario me zagrlio, ali nekako iskreno, nenapadno. Nisam se bunila premda smo se dogovorili da me u društvu neće grliti. Čak mu se još malo približim, uvjerena da nije osjetio tu moju nenadanu prisnost.

Kasno u noć vratili smo se na brod. Bili su nespretni, od alkohola, pa je prebacivanje na brod bilo vrlo zanimljivo. Osjećajući se nesigurnom u malom gumenjaku, jednostavno sam se prevrnula na leđa i spustila u more. Talijani su reagirali panično, ali kada su me ugledali kako plivam u blizini, za trenutak se umire, i eto Maria. Obučen, smijao se, uvjeravajući ih da je ovo pravi završetak ove večeri, i neka i oni skoče. Ali, nisu. Nekako su se popeli na brod a Mario i ja ostali smo plutati u blizini. Približi mi se i poljubi me, nježno:

- Nina, prehladit ćemo se.

Imao je pravo. Bilo je hladno. Popeli smo se na brod a neko nam iznutra dobaci frotirne ogrtače. Skinemo se, a Mario me zagrne svojim ogrtačem, već u njega zaodjenut. Osjetila sam njegovo hladno tijelo kako me pokušava zagrijati. Priljubim se. Zatim oni ponovno izađu donoseći novu bocu. Šampanjac. Muško se društvo obuklo u vunene džempere. Tek kad su izašli uvjerila sam da im je to sve u što su bili obučeni. Od pojasa goli. Pogledam Maria, ali on na to nije obraćao pažnju. Za njima su došle one dvije, ogrnute ogrtačem poput mojega. Jedan se par smjestio do nas, drugi nasuprot. Gledala sam u one nasuprot nas, i kako ga žena pokušava uzbuditi, rukama mu ravnomjerno navlačeći ono muško među nogama. On se namještao, a kad je žena ocijenila da je dovoljno tvrd, sjedne na njega. I to licem okrenuta prema nama. On joj tada natoči čašu šampanjca. Nazdrave nam. Isto je učinio i par koji je sjedio do nas.

Jedva primjetnim pokretima održavali su svoje uzbuđenje, ali razgovor se odvijao poput običnog razgovora kad ljudi sjede za stolom. Oni su hvalili jelo što smo naručili, a muškarci su prigovarali zbog lošeg vina. Povremeno bi žena pored nas ispustila jedva čujni uzdah uzbuđenja. Kad je boca bila popijena, Dario, jer Talijan nasuprot nas zvao se Dario, zamoli je da malo s njega siđe jer ide po novu bocu. Mario mi pričao odakle je, što radi, i čemu u životu teži. Doktor je, oženjen, a ovo su njegovi najbolji prijatelji. I one. One rade s njima u istoj bolnici. Ne zna zašto rade ovakve stvari, zašto se ovako ponašaju, ali čini se da ih opuštaju, odmaraju.

Kad se Dario vratio s novom bocom šampanjca predloži Mariu da se zamjene. Mario se nasmije, odgovorivši mu da to mora mene pitati. Ali, njegova partnerica:

- Daj Dario!

Ja se ispričam umorom, ustanem i uputim se prema kabini. Ulazeći u kabinu čula sam Daria kako moli Maria da ga malo zamjeni.

Ne znam koliko je vremena prošlo, jer neko sam vrijeme spavala, osjetivši Maria kako se ugurava u kabinu. Glavom je pokušavao naći jastuk na strani kabine gdje su bile moje noge. Osjećala sam jak zadah alkohola, i njegove umorne pokrete, teške udove. Zatim je nešto je mrmljao, pokušavajući mi se glavom ugurati među noge. Uhvatim ga za glavu, podignem je, on me za trenutak pogleda i - zaspi. Hrkao mi je među nogama. Moj Mario!