Dio V.: Mario

10.05.

Nakon doručka počelo je opraštanje. Jedni drugima ispisivali smo adrese, dogovarali se o skorim susretima, obećavajući da neće proći dugo vremena prije ponovnog susreta. Mom mladcu dala sam jedan sočan poljubac, i to je bio kraj. Bilo je očito da sam ga ovih dana izbezumila. Njegov je pogled skrivao iskrenu želju da me više nikada ne vidi. Jasno, dok ne odraste. Da sam mlađa mogla bih se i zaljubiti.

Pozdravila sam instruktore, i mog jebača. Bio je uvjeren kako je on nešto izgubio u ovom našem druženju. Dala sam mu pičke, jednom sam mu popušila, i to sve u sedam dana, a on nezadovoljan. I oženjan, i djeca i koje li nezahvalnosti! Ti muški su stvarno glupi! Nisam umišljena, niti mislim da je ovo među nogama nekakva svetinja, ali malo zahvalnosti ne bi nikome štetilo.

Jedan za drugim odlazili su polaznici mojeg tečaja. Ja sam trebala putovati za Zagreb, ali nije mi se odlazilo s mora. Uostalom, ništa pametnoga nisam imala u planu u tom gradu. Obavezne ispite sam dala, zašto se vraćati u džunglu asfalta. Molila sam jednog od istruktora da svoju naprtnjaču ostavim u njihovoj zgradi. Nije imao ništa protiv.

Marina Jezera u to vrijeme nije bila prepuna nautičara, ali nekog muvinga je bilo. Jučer je doplovio jedan poveći jedrenjak s nekakvim Talijanima. Mješovito društvo, ali učinili su mi se vrlo simpatičnima. Kao i većina Talijana, muških, pokušavali su uspostaviti kontakt s nama, ali mi smo se osjećali odveć dobrim jedriličarima za tako nešto. Ali, sada mi se učini da bi to mogao biti ključ mog ostanka na moru.

Šetala sam naizgled nezainteresirano, dobro znajući gdje su i da li me primjećuju. Gledala sam u jedrilice kojima smo ovih dana jedrili, odajući sjetu. I eto, nakon nekog vremena čujem poziv jednog od njih, s jedrilce. Pita da li sam što naučila. Odgovorim da jesam, ali ima mnogo toga za što je potrebno iskustvo. Rukom mi mahne da dođem do njih, na brod. Bila je to velika jedrilica, nisam ih još razlikovala poput automobila, ali vrlo udobna. U usporedbi s onima na kojima smo mi učili jedriti - dvorac iz bajke.

Mario, jasno da se zvao Mario, pozvao me da razgledam unutrašnjost jedrilice. Pokaže mi salon, odvojene kabine, i ako hoću mogu s njim dijeliti ovu kabinu. Pogledam ga. On mi se približi želeći me poljubiti, ali ja ga odgurnem od sebe.

- Mario, prego!

Mario mi se ispriča, ali me moli da ovu njegovu napasnost ne shvatim ozbiljno. Nije on takav, sere, i ako imam vremena biti će mu drago pristanem li nekoliko dana provesti s njima. I još doda da on ne voli lake žene.

Gledala sam ga u oči, pokušavajući mu reći da nisam kurva, ali niti nevinašce, ruku mu, onako prijateljski, priljubim među noge.

Mario, ako želiš poći ću s vama. Ovo među mojim nogama dobiti ćeš jednom dnevno, i to ujutro da se kasnije više ne opterećujemo time. Nećeš me grliti za stolom, nećeš me predstavljati kao svoju djevojku i upotrebljavati ćeš prezervativ. Nećeš me ljubiti u društvu niti od mene zahtjevati da se smijem tvojim glupostima. Jasno!

Moj je Mario ostao bez riječi, samo je nekliko puta klimnuo glavom i rekao da ide ostalima reći kako ostajem s njima. Zadržim ga, pitajući kamo namjeravaju ploviti. Kad je rekao da će na Kornate, uputim ga da drugima objavi novost.

Talijani su bili oduševljeni. Talijanke su me gledale malo prijekorno, ali ništa naročito. Dogovorili smo se da isplovljavamo za dva sata. Točno u podne.

Otiđem do samoposluge, jedine u Jezerima, s police uzimajući pet kutija prezervativa. I sladoled. Na blagajni me žena čudno pogleda, ali s razlogom. Ona si, bilo je očito, toliko prezervativa nije mogla ni poželjeti. U školi ih strpam u naprtnjaču, još se jednom pozdravim s onima koji su se tu zatekli, pa se uputim na brod. Kuhali su paštu.

U podne, kako je i bio dogovor, odvezali smo konope. Meni su povjerili glavno jedro, a ja sam im objasnila kako mi to zovemo. Mi koji smo prošli školu. Do navečer smo jedrili, a četvoro, dakle dva para od njih sedam, dva su se puta tijekom plovidbe zavukli u kabine. Ne znam što su radili, ali Mario me jednom upitao idem li s njim u kabinu. Jasno sam ponovila uvjete našeg dogovora, a on se pokušao našaliti, pitajući me što ćemo raditi ujutro. Bila sam vrlo otvorena.

- Prvo ću te ljubit, pa ako ne svršiš u prvih nekoliko minuta možeš me i ševiti.

Mario se začudi mojem poznavanju talijanskog, na što mu odgovorim da sam apsolvent, i to baš talijasnkog, i ako želi može me slobodno ispravljati. On se nasmije pitajući me da li znam kako se na talijanskom kaže ševiti straga, ali ne u figu, nego u ono drugo. Odgovorila sam da ne znam jer to još nisam radila, i da ću ga za tu riječ pitati ako mi se to o čemu priča svidi. Nasmije se i reče kako jedva čeka jutro. Pa, ni meni nije bilo svejedno.