Šteta što je ova priča kratka, ali kažu: sve što je lijepo kratko traje...

I toga srpanjskog dana zadnje plivanje ostavila sam za predvečer, doba kad ostali kupači uglavnom izlaze iz mora. Svi koji su toga dana bili oko mene ili su otišli ili su se spremali otići, slagali suncobrane, ispuhavali zračne jastuke, zavrtali pjenaste ležaljke (karimate, podmetače, podloške, ne znam zovu li ih još kako) kako bi ih u obliku valjka odnijeli sa sobom. S obzirom da djece više nema na plaži, odlučila sam otići u more bez grudnjaka. Ha, volim računa o moralu... a kao da djeca inače nisu na plažama izložena golotinji, pa kolike se žene sunčaju u toplesu... A meni nekako neugodno pred djecom biti polugola. I nikad nisam pred djecom bila bez grudnjaka. Ne znam zašto me stid. Premda je vidjeti ženske grudi nešto posve prirodno. I nimalo vulgarno. Ali eto. Tako smo valjda odgojeni.
Ulazila sam u more polako, razmišljajući hoću li ja svoje dijete ako ga budem imala odgajati drukčije, slobodnije, hoću li ga odmalena možda voditi na nudističke plaže. Da se ne sablažnjava ni nad čim vezanim uz ljudsku seksualnost. Polako sam plivala. Damir Miloš će me tužiti jer bih ga kopirala - i ja bih svoje dijete nazvala Val. Ali o čemu ja to razmišljam? Pa ja sam sama... Kakvo dijete... Zašto se zanosim? A budem li imala djevojčicu, zvat će se... Stijena... Ma ne znam kako će se zvati, ali ću pri izboru imena imati na pameti nešto morsko, ili neki zemljopisni jadranski pojam. Po nekoj uvali, rtu, brdu, mjestašcu... Da se zove Stiniva?...

Plivala sam uživajući u svakom pokretu. Izlazila sam kad je nebo bilo u svim nijansama crvene. U zalazak sunca. Ne znam zašto se ljudi spremaju s plaže kad je najljepše. I kad sam već došla u plićak i mogla dotaknuti dno nogama, još uvijek sam plivala. Do zadnjeg centimetra do kojeg se moglo. Blizu mojih stvari smjestilo se dvoje ljudi kojih tu nije bilo kad sam ulazila u more. Obrišem ruke o ručnik i nađem svoj ručni sat među stvarima: pogledam kazaljke i izračunam - u moru sam bila oko sat i pol. Bacim pogled na susjede: muškarac i žena, skladnih tijela. Godina? Procjenjujem četrdesetak (svatko). On je stajao, ona ležala na boku. Oboje su u tangama u boji kože. Rekoh, tijela su im bila dobra, pa su tange to mogle podnijeti. Nije bilo ništa neskladno na njima, očito brinu o svom izgledu, tijela su im u formi.

Bilo mi je čudno što su se smjestili tako blizu mene pored toliko mjesta za plaži... Promatrala sam ih ispod oboda šešira tako da ne bude primjetno. Nakon nekog vremena tih dvoje i ja ostali smo sami na plaži. Nije moja briga gdje će se smjestiti, imaju pravo gdje hoće. Nebo, iako tamnijih boja, još uvijek je bilo divno. Prava raskoš. Prizor koji mi ne može dosaditi.

Vrativši pogled na ljude kraj sebe, hm, muškarac koji je dosad samo stojeći gledao ženu dobrog tijela, izvadio je ručnu kameru iz velike platnene torbe i snimao ženu kraj sebe. A ona je počela izvoditi predstavicu: ruku je zavukla ispod svojih tangi. Zatim su zamijenili uloge. Gledala sam krajičkom oka. Skinula sam šešir jer sad ga više nije imalo smisla držati na glavi zbog sunca jer je zašlo. Krajičkom oka? Da ne budem nekulturna. No s druge strane: zašto bih bila nekulturna ako oni to izvode javno, znači da se slažu da ih se gleda. Ništa strašno ako su egzibicionisti. Uživaju li u tome da ih gledam? Sad ona snima njega dok zavlači ruku ispod tangi, na ukrućeni penis.

Zanimljivo mi je promatrati kako žena jednom rukom drži kameru i snima, a drugom opet zavlači ruku u minijaturne gaćice i dira se... Dvostruka masturbacija - njegova i njezina. Još da bude i moja, i evo trostruka istovremena.

Zašto njih dvoje to ne radi gdje ih nitko ne vidi: u sobi u kojoj su odsjeli, apartmanu, kamp kućici, ili gdje su već smješteni. Eh, ali onda ne bi imali u pozadini snimljeno more, otočić, a to i jest ono što prizor čini ljepšim.

Žena ide prema meni. Kameru je isključila. O joj, što će sad? Sjedne pokraj mene. Uljudno me na engleskom zamoli da ih snimam. Klimnem glavom u znak da shvaćam. A tek onda se sjetim: ne znam snimati, odnosno nikada nisam. Ona uključi kameru i dade mi je u ruke, te se vrati muškarcu. A tad naprave potez kojim me zaista iznenade: simulirali su seksualni čin. S obzirom da su im tange boje kože, izgledalo je da su goli, bilo je uvjerljivo. Simulirao je da joj radi oralni seks. Uzbudljivo. I "klasični". On mi je katkad davao znak rukom kamo trebam stati, da ih uhvatim iz raznih kutova. Ukratko, snimala sam ih iz svih kutova.

Zahvalili su mi. Vratila sam im kameru. Muškarac je otišao. Pratila sam pogledom: u WC. Žena je skinula tange. Međunožje joj je potpuno golo, depilirano. Prekrasno. Progutala sam slinu. Nisam pitala za dozvolu, ali je vidjela kako žudno gledam, pa raširi lijepe noge i sljedećeg trena sam je liznula... Prvi liz, kratki, pa drugi, sekundu dulji, pa sljedeći... Mm, uzbudljivo!

- Brzo, prestani - govorila sam u sebi - doći će muškarac, nastradat ću, kaznit će me...

Ali nije mi se micalo s njene depilirane pice, prve tuđe posve depilirane pice koju vidim uživo! I odmah ližem!

Maštala sam da ću prvi put polizati neku mlađu curu skladnog stasa, a evo, ostvaruje mi se još bolja maštarija! Lizala sam zrelu strankinju dobrog tijela.

Muškarac se vratio.

Nije mi ništa rekao. Ne znam je li me vidio kako ližem. Nasmiješio se meni i ženi, a potom se odjenu i odu.

Gledala sam u njihovom pravcu. Ušli su u tamni automobil žutih registarskih pločica. Belgijanci, Nizozemci? Nije važno.

Tko bi rekao da ću danas ostvariti svoju seksualnu maštariju: "oralka" sa ženom.

Možda će i sutra biti na ovoj plaži? Možda će nas sutra muškarac snimati? Mene "u akciji" lizanja žene. Ne vjerujem... Ovakve se stvari dogode samo jednom. A neke se stvari i trebaju dogoditi samo jednom. Neke stvari i trebaju ostati neponovljive...


J.V. (negdje iz istočne Hrvatske)


Poslano mailom 18.05.2003

.......................................................