Dio XX.: Pičkera

Noć sam provela među roniocima. Spavala sam u kutu, sama, zazirući od njihovih pogleda. Na sreću, noć je prošla bez jebanja. Iz njihova sam razgovora shvatila kako im je namjera rano ujutro otići do nekakve pozicije za ronjenje. Na vanjsku stranu Kornata. Samo dečki, cure će si uzeti jutro odmora i malo duže odspavati.

Kad sam začule prve zvukove pripremanja stvari za odlazak, zamolim ih da povedu i mene. Pitali su da li želim roniti s njima. Ne, žalim samo otići s ovog otoka, i to što prije.

Na karti mi objasne gdje namjeravaju roniti, a ja im prstom pokažem na Piškeru. Mogli bi me ostaviti na Piškeri. Nisu imali ništa protiv, osim što je jedan pitao hoće li što dobiti za uzvrat?

E, sada sam se već stvarno osjećala jadnom. Ali, samo sam slegla ramenima i čekala na znak za polazak. Do Piškere nije bilo više od petnaest minuta tim njihovim brzim gumenjakom, ali petnaest minuta dovoljno je da me stva trojica pričepe. Uostalom, tko kaže da se neće negdje zaustaviti i to na miru obaviti.

Upalivši motor pokažu mi gdje da sjednem. Na pramac. Okrenem se prema njima, s ruksakom na koljenima, gotovo sklupčana. Izgledom sam odavala jadno stvorenje, nemoćno, nadajući se da će to kod njih izazvati suosjećanje. Bila sam umorna od muških dodir. Ako se to uopće moglo zvati dodirima.

Povremeno bi me pogledali, gotovo nezainteresirano, unoseći ostatak opreme u gumenjak. Oni sjednu straga, uhvativši se rukama za držače na bokovima gumenjaka. Odvezuju se. Krećemo.
Gumenjak juri kroz hladan jutarnju zrak. Hladno mi je. Oni su već obučeni u svoja ronilačka odijela, s kapuljačama preko glave. Povremeno se okrenem pramcu da provjerim kuda plovimo. Kurs je vodio točno prema Piškeri.

Kad smo prolazili pored crkvice na Tarcu, gumenjak naglo smanji brzinu. Pitaju me da li bih se željela pomoliti. U čudu ih gledam, jer otkud im sada takva ideja?! Što namjeravaju. Pitaju me još jednom. Odlučno niječem. Međusobno se došaptavaju. Jedan mi priđe, zamoli me da ustanem. Pomaže mi, okrećući me licem prema pramcu gumenjaka. Uzme mi ruksak, položi ga na plastični poklopac sidra, objašnjavajući mi da moram leći potrbuške na ruksak. Osjećam njegove ruke na hlačama. Otkopčava me, skidajući mi hlače do koljena. I gaćice. Znala sam da neću ovo moći izbjeći.

Pažljivo me položi trbuhom na ruksak, shvaćajući da mi sve ono među nogama namješta njihovom što boljem pogledu. Zatim me pokrije dekom, preko glave, sve do golih guzova. Pod lice podmetne mi nekakvu majicu. Jastuk. Oko deke na mojim kukovima, da bi mi što bolje stajala, zaveže mi ono teško ronilačko olovo. Zakopča pojas, potapša me po leđima, rukom mi se zavuče među noge, još mi malo podižući strađnjicu. Ispod koljena mi gurne rukavice, da me koljena ne bi žuljala...i...

Zarobljena dekom i pojasom od olova, naprčena, čekala sam prvi ulazak jednog od njih. Ali, umjesto toga, začujem lagano brujanje motora. Ponovno su krenuli. Nisam mogla vidjeti kuda plovimo, ali iznenadi me toplina na golom dijelu tijela. Osjećala sam sunce. Znači da su se okrenuli u suprotnom smjeru i...Griju me?! Lagano motorirajući grijali su me među nogama. Nikakvog dodira, nikakve grubosti, iako sam bila sigurna da me pažljivo gledaju. Dinstaju me, prije nego me provale...Ponovo se zaustavljaju, vjerojatno zbog sada već nabreklih udova.

Zatim, i na moje iznenađenje, začujem kako je netko skočio u more. I drugi!? Tišina... Treći je ostao na gumenjaku. Pretpostavljam da je to dogovor. On, pa kad se vrate i druga dvojica, nastavak...Čekam ga, ali njima se, ni njemu, očito je, nikuda ne žuri.

A onda šok?! Polio me morem?! Da nije bilo olova skočila bih od iznenađenja...Zadihana, od šoka ukočena, ponovno sam se opustila, pokušavajući smiriti disanje. Kapalo mi među nogama, polako osjećajući toplinu sunca. Zagrijana, očekivala sam novo polijevanje vodom. Ali ne...Možda drka?

Potrajalo je, zbunjena njihovim namjerama, neprestano nešto očekujući, njega u sebi, ali ništa...
Izranjaju?! Gumenjak se ljulja, na mene padaju kapljice mora. Ništa ne govore. Neko su vrijeme skidali sa sebe opremu, zatim ponovno upale motor?! Sunce me više nije grijalo. Dakle, možda ipak idemo prema Piškeri. Nešto se dogovaraju. I eto, ruke jednoga na mojim kukovima. Lijepo me obuhvatio, malo odmakao olovo, namještajući se. Dlanovima me raširi...Čekam, ali osim ruku koje me čvrsto drže, sada mirnih, ništa više...Plovimo polako.

Kroz dodir njegovih ruku osjećam uzbuđenje. Njegovo uzbuđenje, ali moram priznati da ni ja nisam više bila ravnodušna. Rukom se provučem između nogu, svojih nogu, pokušavajući ga napipati. Ali, kad sam bila negdje u njegovoj blizini, on skine jednu ruku s mojeg kuka i ruku mi ugura natrag ispod deke. Što hoće?! Umrim se, ne znajući što bih...

Uzbuđenje njegovih ruku bilo je sve veće. Ritam gotovo neprimjetnog stiskanja dlanova govorio mi je da se nešto događa. Hoće li, konačno...A onda me pošpricalo?! Oko guze, cijedeći se sve niže. Na brzinu zavučem ruku među noge, prinoseći sluz ustima. Nosu. Omirišem, okusim. Da, bila je to sperma. Ali?!

Ruke onoga koji me do tada držao povuku se. Zamjene ga ruke drugoga. Obuhvate me na isti način, ali ove još hladne. I on je klečao iza mene, ciljajući... Sad će...

Nije!? A i neće, koliko počinjem shvaćati. Drži me s dvije ruke, a sigurna sam da drka?! Svršiti će! Evo ga, novi mlaz sperme?!

Sad treći, na isti način. Ruke, obe, ali osjećam kako se miče u ritmu drka. Pederi su?! To jest oboje. Bi! Kad je i treći svršio, rukom se ponovno zavučem među noge, pokušavajući sa sebe obrisati veliku količinu sperme. Klizanje me kapljica škakljalo. Ali, ruka me nečija ponovno zadrži. Laganim pokretima prsti ruke trljali su mi spermu oko guze. U! A onda mi je ušao, u guzu, duboko se usidrivši u njoj. Peder!

I drugi, peder! I treći, peder!

Ne znam koliko je to trajalo, ali trajalo je. Boljelo me, ali kao da sam sama sebi priznala: to sam i zaslužila. I oni su to, pretpostavljam, naslućivali.

Ostavili su me na Piškeri. Nisam ih pozdravila, niti pogledala. Konobar na Piškeri jako se obradova, jer prošli smo se put ljubili. Vjerojatno se tome nadao i sada, ne sluteći u kakvom se tempu jebem posljednjih dana. Moram sebi uzeti malo odmora.