Dio XVIII.: Ovca

Negdje u sumrak za stol u kutu terase sjednu i ronioci. Kad im je domaćin donio piće, nekakvu rakiju, nazdrave mi okrećući se prema meni. I ja njima, premda mi je u čaši bilo još samo malo mineralne. Pitaju me želim li s njima nešto popiti. Zahvaljujem, pozivajući domaćina da mi napravi račun. Domaćin neće ni da čuje, zahvaljujući mi za sve što sam učinila za njegova sina?! Gledam ga, nije mi jasno da li nas je vidio, ili se sin pohvalio ocu?

- 27 mu je godina, nikada do sada nije bio s djevojkom, ja sam već mislio da je, znate kako se ono kaže, sklon istom spolu. Peder. Nekoliko sam ga puta vodio na kopno, bio mu spreman platiti ženu, ali on nije htio ni čuti. I, ako vas mogu zamoliti...

Na te riječi zašuti, gledajući u pod. Čekalam sam što će reći, premda sam slutila što želi.

- Da li bi htjeli ostati s nama, nekoliko dana, za stan i hranu...Imam nešto novaca ali bojim se da se ne naljutite, novci se ipak daju...

- Kurvama, recite otovoreno.

- Nisam tako mislio, zbog sina, jedinac mi je...

Gledala sam ga, njegove molećljive oči koje se više nisu sramile izrečenog prijedloga. Sve za sina, reklo bi se. Gledam oko sebe, napominjući mu da ću razmisliti, neka mi donese još jedno piće, ni sama ne znajući kako bih se ponašala, kako bih odgovorila na ovaj glupav prijedlog oca. Ali, ne mogu reći da mi nije zanimljiv taj njegov sin, pomalo tajanstven...Samo da se ne zaljubi u mene. Uostalom, uskoro će noć, nekako se moram snaći. Ona grupa ronilaca rado bi me prihvatila, još radije silovala... nemam gotovo nikakvog izbora. Ili ponovno zaklonište pronaći negdje na otoku, u nekom usjeku... Umorna sam, mogla bih prihvatiti njegovu ponudu. Koliko pičke očekuju za puni pansion? Morali bismo se to prije pristanka dogovoriti.

- Evo i palačinke, s orasima.

- Hvala, eto sjednite pa da se dogovorimo. Što vi mislite, za stan i hranu, koliko puta?

- Kako mislite, koliko puta?!

- Pa tako, koliko puta bi me vaš sin morao poševiti za stan i hranu.

- Paa, ja, ovaj...ja to ne znam, mislio sam da to vas dvoje odlučite!?

- Nas dvoje? Ovako za stolom ili tijekom noći?

- Pa čujte, možda ga mogu pitati, on je prilično sramežljiv, ne vjerujem da će htjeti doći za stol i o tome razgovarati.

Pričekam ga. Uživala sam u palačinkama, pomalo se naslađujući njegovom zbunjenošću. Evo ga.

- Čini se da bi bilo dovoljno dva puta.

- Dva puta? Da li dva puta na isti način, ili jednom možda otraga, u guzu, da li to uključuje i pušenje i da li se pušenje broji kao jedanput...ili samo pola?!

Sad me gledao širom raširenih očiju. Ne znam da li se čudio mojoj iskrenosti ili svojoj nemogućnosti odgovaranja na postavljena pitanja. Slegnuo je ramenima i otišao u kuću. Nije ga bilo dosta dugo, zatim se vrati s čašom, sjedne, otpivši veliki gutljaj:

- Koju ribu bi jeli? Oradu, škarpinu, ili možda plavu ribu.

- Samo bijelu.

- Onda se pušenje ne broji.

- A da li je obavezno?

- Pa... neka bude.

- A da li se, ako ga vama popušrim, broji u isti dogovor ili...

- Kako to mislite!?

Sada mi je bilo dosta razgovora, ustanem, pokažem mu prema vratima, pođem za njim. Pitam ga gdje mu je sin? Tada ga primjetim kako viri kroz otškrinuta vrata. Pored vratiju bile su stepenice. Pitam ga kamo vode te stepenice, a on mi odgovori da vode u jednu od gostinjskih soba, ali je nisu uspjeli urediti za ovo ljeto, sigurno će dogodine...

Zamolim ga da pozove sina, i da se popnemo stepenicama. Otac je krenuo ispred mene, sin vrlo poslušan, iza mene. Kad mu je glava nestale iznad poda, povučem ga za kaiš. Okrenem ga, oca, a on me upita što radim. Sin se naginjao preko mojih leđa ne bi li vidio što se događa. Otkopčam ocu hlače, povučem ih dolje, izvlačeći mu muško iz gaćica. Bio je toliko iznenađen da se nije stigao niti uzbuditi. Stajao je na stepenicama kao ukopan. Dok sam ga jezikom polako vlažila, prebirući mu po jajima, rukama sam niz bedra spustila haljinu, gaćice, sinu mu pokazujući stražnjicu. Nisam ga vidjela, ali osjećam da nije dugo dvojio što bi trebao učiniti. Zario se u mene poput nepogrešiva strijelca. Stari se brzo oporavio od šoka, nabrekao u punu veličinu. Tek sam sada shvatila kako su stepenice sjajna podloga za ovo što se događa. Možda su malo prestrme, mnogo bi jednostavnije bilo kad bi imale ogradu.

Prvi je svršio sin. Grčevito me držao priljubljenu uz sebe, glavu odmarajući na mojim leđima, dahćući uzbuđenje. Onda se i otac počeo grčiti, najavljujući skori svršetak. Odmaknem se za trenutak, primim ga rukom za jaja:

- Dakle, računa li se ili ne?

- Što, ah...da, računa se...

Nasmijem se, ponovno ga uvlačeći u usta, osjćajući toplinu sperme.

Još smo nekoliko trenutaka stajali na stepenicama, a onda svo troje sjeli. Sin mi se glupavo smješkao, stari se ispričavao što mora požuriti jer ga gosti čekaju. Propustim ga niz stepenice. Sin je ostao sjediti, gledajući me među noge. Skinem gaćice, raširim noge i sve mu pružim pogledu. Pitao me da li može još jednom. Može.

Brzina kojom je ponovno bio spreman za ševu činila mi se krunskim dokazom njegove nevinosti. Ubadao je nezasitno, neprstano pogledavajući kako to njegovo muško prodire u moje žensko. Zatim je stao, pogledao me, pitajući da li se mogu okrenuti.Bilo mi ga je žao. Okrenem se.

Osjetila am kako me nečim maže i...?!Ooohhh...neočekivanom snagom i brzinom ugurao mi ga je u guzu. Boljelo me, zatim sve manje, dok nisam osjetila bujicu uzbuđenja, i sve jače, polako me izbacujući iz smirenosti kojom sam kontrolirala situaciju. Molila sam ga da malo uspori, da malo...

- Ovce ne govore, ovce bleje!

Šutila sam. Trajalo je, možda i predugo, jer nisam htjela...Ali, kad sam zablejala, pokušavajući imitirati ovcu - svršio je!? Istoga trena. I pljesne me po guzi, poput iskusnog pastira, dajući mi znak da je gotovo.

Ne obazirući se na mene, zakopčao je hlače, opasao se i nestao u susjednoj prostoriji. Stvarno sam se osjeđala kao ovca. I sama podignem haljinu, odlučno krenuvši za njim, namjeravajući mu objasniti neke stvari. Ali, u njegovoj ga sobi nije bilo. Prozor otvoren...Stol, na stolu mnoštvo pisama. Zastanem, jer s kim se on dopisuje?! Pogledam jedno. Ne mogu vjerovati. Pogledam drugo...isto?! Treće... Ovako su počinjali: Dragi oče i još draži sine, ne mogu zaboraviti trenutke sreće i veselja provedenih s vama...Ili, dragi moji dečki, moram priznati da nisam baš neiskusna, ali ono što ste mi vi priredili moglo bi se nazvati znanstvenom fantastikom...Ovnovi moji, javlja vam se vaša ovčica...

Dobro su me zajebali. I sjebali! Što sad!?