Dio XIV.: Lavrnaka

Jasno da me zanimalo odakle su, koliko su dugo već na Mani, na Kornatima, na odmoru…ali one nisu bile odveć raspoložene za takve priče. Iz Zagreba su, jednoj je 25, drugoj 28 godina. I mole me da to bude sve što bih morala znati o njima. Jasno, želim li, mogu s njima ostati u društvu.

Nasmijem se, jer u njihovom je pozivu bilo nečeg tajanstvenog. Zato ih upitam kakve su im namjere, kavi su m daljnji planovi. Nisam imala ništa protiv jutrašnjeg iznenađenja, ali sada se već pomalo plašim njihovih namjera. Pogledaju se, jedna slegne ramenima, a onda reče ona mlađa:

- Pa, danas bismo mogli zarobiti neki brod i otploviti dalje. Na Mani smo već tri dana.

Jasno, ni meni se više nije ostajalo na Mani, ali sam željela znati što znači zarobiti brod? Umjesto odgovora pokažu mi na dvogled, dodajući da je najvažnije odabrati brod s muškom posadom, po mogućnosti starijom.

Ne znam da li je prošlo više od jednog sata, kad ona mlađa poviče da nam dolaze mušterije. Ja sam izašla iz mora, a starija je dotrčala sa spakiranim stvarima. Počele su vikati, vrištati, mahati, što sam ubrzo i sama činila. I zaista. Jedna je jedrilica naglo skrenula sa svojeg kursa i uputila se ravno prema nama. Mi smo i dalje mahale, sada bez vike, jer bilo je očito da su nas primjetili.

Jedrilica je zastala na sigurnoj udaljenosti, a jedan se od članova posade popeo na pramčanu ogradu i doviknuo nam:

Što trebate?

Trebamo prijevoz!

Čovjek na pramcu bio je malo zbunjen, jer prvo je odšetao do cockpita, zatim nešto razgovarao s ostatkom društva, prije nego li se vratio na pramac.

A kamo idete?

Bilo kamo! - povikale su u glas.

Na te njihove riječi čovjek se još jednom uputi do cockpita. Uskoro su počeli pripremati gumenjak i spustili ga u more. Onaj isti je u njega ušao i doveslao do nas. Veslao je licem okrenut prema nama, što nije uobičajeno, očito nas želeći dobro razgledati.

- Pa, djevojke, kapetan je odlučio da ćemo vas uzeti na brod, premda bismo mogli imati problema, jer vas nemamo na popisu posade, pa ako kapetanija…

Nije prestao govoriti o mogućim problemima sve dok nije došao do nas. Mi smo već stajale do koljena u moru.

- Znate i same da smo u Nacionalnom parku pa su propisi mnogo stroži, jučer nas je policija…

Uhvativši čamac jednom rukom, zabacujući još malo naramenicu ruksaka na rame, ona mlađa mu ruku uvuče u gaće, gledajući ga ravno u oči, pitajući ga koliko ljudi ima na brodu. Zbunjen, odgovorio je da su četvorica, a kad se zanimala ima li žena, brzo odgovori da ih nema.

- Evo našeg prijedloga: otploviti ćemo do Levrnake, premda se čini da tamo niste namjeravali, a za uzvrat dobiti će te ovo među našim nogama. Izvolite, možeš je i opipati, uvjeriti se da je prava.

Sada je njegova zbunjenost prešla u prve znake panike, odgovarajući nam da ne treba, tj. da neće pipati, vjeruje nam, samo da nezna hoćemo li sve tri stati u gumenjak.

- Nema problema, mi ćemo odveslati do vašeg broda a vi nas ovdje pričekajte. Onda će netko od vaših doći po vas. Dogovoreno?

Ni sam ne znajući da li je dogovoreno ili ne, ostao je na obali. Nije nam trebalo mnogo vremena doveslati do jedrilice, i vidno zbunjene posade. Zaželjeli su nam dobar dan, čekajući nekakvo ovbjašnjenje.

- Dobar dan, kako nije bilo mjesta vaš nam je kolega posudio gumenjak i čaka da netko dođe po njega. Mogao je i doplivati s nama.

- E, u tome je i problem, jedva se održava na vodi.

Pozdravili smo se, kapetan (jer imao je kapetansku kapicu) ponudi nas pićem, zanimajući se kamo idemo. Starija im odgovori da je sve već dogovoreno s prijateljem koji ih čeka na kopnu, i ako se požure…

Šalimo se. Mi bi vas molili da nas prebacite do Levrnake.

Ali, mi ne idemo na Levrnaku, mi idemo prema Piškeri…

Dobro, izgleda da je došlo do nesporazuma. Pričekati ćemo vašeg prijatelja i zamoliti ga da nas vrati na Manu.

Prijatelj je već bio na polovici puta, nešto objašnjavajući onome što je otišao po njega. Kad su pristali uz bok broda, mi smo već bile spremene uskočiti u gumenjak i vratiti se na Manu. Ali, zbunjen našim namjerama, onaj kojeg smo prvog upoznale, zamoli kapetana za nekoliko riječi, tj. da li mogu nasamo razgovarati. A nama se nasmiješio smješkom koji je govorio da će sve biti u redu.

Kapetan i on siđu u kabinu, a mi prihvatimo ponuđeno piće. Uskoro nestanu i ova dvojica. Kad smo piće ispili do kraja, pojave se sva četvorica sa sastanka. Kapetan nas pogleda, pita da li je to istina, a na naše potvrdno klimanje glavama reče:

- Idemo na Levrnaku.

Svoje smo stvari odnijeli u pramčanu kabinu, osjećajući na sebi njihove poglede. Zatim smo izašle, udobno se smjestivši u cockpit. Nešto su pričali, objašnjavali nam gdje su sve bili, koga su upoznali, iz Osjeka su, žele postati dobri jedriličari, poremda su počeli kasno jedriti, ali bilo je jasno da očekuju obećano.

Sva su četvorica bila starija gospoda, očito nenavikla na ovakve okolnosti. Kapetan je stajao za kormilom u obliku kola, a ostala trojica sjedila su naspuprot nas. Zabavljajući se njihovom zbunjenošću, pitale smo ih da li možemo dobiti još pića.

Ona starija sjedila je u sredini, a mlađa vrlo izazovno, jednu nogu ispruživši prema ulazu u kabinu, drugu savivši pod sebe. Gospoda su sve napadnije gledali među njezine noge. A ona ih je, bilo je očito, sve jače izazivala. U jednom trenutku se zagleda među svoje noge, prstima odmakne gaćice, i:

Vidi! Pička?!

Gospoda su se ukočila. A ona je bila neumorna:

- Baš me zanima što vi imate među nogama. Hajde, baš me zanima!

Gledali su se, a kako i dolikuje kapetanima, on se prvi odlučio pokazati što ima. Skinuo je kupaće gaćice ne ispuštajući kormilo iz ruke. Gledao je preko pramca, povremeno pogledavajući na nas. Kad su se i ostali ohrabrili, ona se okrene prema nama.

- Ma vidite li vi ovo! I to sva četvorica! - pa im priđe bliže, hvatajući svakoga, osim kapetana.

Rekla im je neka se opuste, neka svako svoga uzme u ruku, i neka ga navlače gore-dolje. I kapetan. Ja sam pogledavala preko pramca, jer u ovoj situaciji mogli smo se lako nekamo zabiti, u najmanju ruku na nešto nasukati.

Ona im nije dala mira. Povremeno bi svakog uhvatila ustima, lagano ga polizala, neprestano im govoreći gore-dolje, gore- dolje…Samo do kapetanova nije mogla, jer između nje i njega bilo je kolo. Rukom nam pokaže na njega. Obišle smo ga i sjele svaka s jedne strane. Ja sam ga uhvatila za jaja, ona gore -dole.

Uskoro su ona trojica svršila po sebi. Kapetan po kompasu.

- A kako ćemo sada naći Levrnaku?! - prijetile smo prstom šaleći se.

Dečki su, ako se za njih moglo reći da su još uvijek dečki, omamljeni, čekali da im natočimo piće. Pitali su da li mogu ostati s nama na Levrnaki. A ona se okrenula prema meni:

- Eto, sada znaš što znači oteti brod.