Dio XII.: Kiklop

Kad su moji mladci zašli za rt Mane, okrenem se na leđa gledajući zvijezde. Bile su sjajne. Nakon nekoliko minuta pojavila se blješteća mliječna staza. Odjednom me uhvati strah, gledajući u tu nevjerovatnu dubinu neba, promatrajući beskonačne rojeve zvijezda…I kao da sam čula šum, nekakvo klizanje kamenčića?! Okrenem se na trbuh, gledajući preko ruba litice površinu mora. Galeb, ili tako nešto pokretno u mraku, gurnulo je nekoliko kamenčića niz liticu. Zatim sam začula zvuk površine, i kamenčić kako je probija. Pomislih na himen, i nasmijem se samoj sebi.

Moro je bilo mirno, potpuno nalik nebu. Zvijezde gore, zvijezde dolje…a ja u sredini. Sama. Ruku podvučem pod trbuh, a razmičući gaćice uhvatim se među noge. Ugodno, a onda se sjetih onog čovjeka na vrhu Žuta, kako sam ga promatrala dok je natezao kožicu preko glavića. Preko kurca, nabrekla, premda je i sama kožica to isto! I nasmjem se još jače, jer pred kim bih ovdje trebala birati riječi!? Što drugo nego kurac. Da nije penis?!

Kurčiiiinaaaaa! - viknem najglasnije što sam mogla.

Viseći glavom nad ponorom, sve jače osjećajući strah, sve sam dublje napipavala uzbuđenje, polako šireći i skupljajući noge. Sjećam se, još dok sam bila mnogo mlađa i sama, kad god bih osjećala strah, čila bih ovo isto. A svršetak odgađala koliko god sam mogla…Valjda sam tako svoje misli upućivala na nešto što nije strah, na ugodu, ugodu potpuno različitu od straha. Ali, sada kao da sam ta dva osjećaja htjela pomiješati, naginjući glavu još jače u ponor, gurajući si prst sve dublje, i drugi…Strah je pojačavao ugodu, strah me tjerao da svršim, pridržavajući se drugom rukom za kameni rub, strahujući da me preko ruba ne povuče ponor strasti…

Kad mi se tijelo opustilo, priljubljeno uz kamen, polako i drhteći, povukla sam se na sigurnu udaljenost od ruba. Zatim se još jednom okrenem na leđa, ne shvaćajući zašto sam to sama sebi priredila. Ali, strah više nisam osjećala. Bila sam sretna, gotovo kao ponovno rođena. Sada bih nekome dala da me sjebe, da mi se ugura za cijelu noć među noge, ali da bude miran, strpljiv, i da svrši tek kad duboko zaspim.

Ustala sam, pokupila nekoliko krpica što su bile razbacane oko mene i uputila se do skloništa iza kojeg sam se sakrila pred mojim dečkima. Tamo mi je ruksak i ostatak stvari. Za onom trojicom nisam žalila. Bolje da ih nema, jer sada ne bih podnijela trojicu kojima bi cilj bio što više sperme iskrcati u mene. Treba mi jedan, smiren i velik, da na njemu prespavam noć. Jedan koji bi dugo stajao i čepio mi noge. Mogao bi biti i dlakav, po prsima, da se u njih sva upletem. Mogao bi biti i div, Kiklop neki, ali dobroćudan. Kakav kurac ima Kiklop?! Da sam ja bila Odisej, onaj koloac bi Kiklopu u čmar zabila. Što ima veze da vidi kad ne može za njim trčati. A ovako ga je skoro s onom kamenčinom pogodio, premda nije vidio! I ta Kirka, ta je Kirka morala biti neka gadna jebačica. Nimfa i manka. Nimfa i manka…

Tako bih uhvatila neki ritam riječima, nimfa i manka, koračajući u tom ritmu, hodajući po otoku, jer ove je noći otok bio samo moj. Barem sam tako mislila.

Kad sam se približila obali na istočnoj strani otoka, onoj koja se blagom kosinom spuštala sve do mora, primjetim nekakvu tinjajuću svjetlost. Pažljivo se približavajući, razaznala sam malu tendu razapetu između dva kamena, i nekakve sjenke. Sklupčam se, osluškujući. Zatim sam začula i glasno smijanje…Očito žensko. To zaklonište nije bilo moguće vidjeti s mora, pa se netku u njemu osjećao dobro skriven. S ove strane, s brijega otoka, očito nisu nikoga očekivali. Da, bilo ih je najmanje dvoje.

Kad sam skupila dovoljno hrabrosti, slušajući sve češća hihotanja, krenula sam još bliže, sigurna da se dobro zabavljaju i da me neće otkriti. Još sam nekoliko metara prešla prema moru, ne bi li ugledala cijeli otvor ispod tende...Djevojke?! Dvije djevojke?! Još se jednom sakrijem obazirući se oko sebe, jer negdje bi mogli biti i muškarci. Ali, dugo promatrajući okoliš i njih, zaključila sam da su same.

Nisam znala što učiniti, a činilo mi se glupo sada otići, vratiti se odakle sam došla. Ustanem, uspravima se, rukama prođem kroz kosu i:

Ejjjj, ima li koga?

Muk, zatim nekakvo komešanje, stisnute jedna uz drugu…mucajući:

Čekajte, stanite, samo malo…

U stvari, djevojke su se na brzinu pokušale obući, sakriti svoju golotinju. Ali, ja sam već stajala ispred njih. U čudu me gledale, pogledavajući negdje iza mene, jer nisu mogle ni sanjati da sam sama.

Nema više nikoga, sama sam, nemate se čega plašiti.

Šutjele su, povremeno se pogledavajući međusobno, pa ponovno mene.

Stvarno, zašto bih vas lagala?

Ali, što radiš tu, kako si nas našla?!

- Slučajno, željela sam noć provesti sama. Željela..Sada mi je drago što sam vas susrela. Vi ste ljubavnice?

Još su me neko vrijeme gledale, još su nekoliko puta razgledala cijeli okoliš želeći biti sigurne da sam sama, a onda se konačno opuste. Ponude mi piće, i hoću li zapaliti…Odgovorim da mi ne treba ništa, željela bih samo leći u toplo između njih. 

Ta ih je želja do kraja udobrovoljila. Vrate se u svoj zaklon, sjednu, pokazujući mi na mjesto između njih. Sjednem, osjećajući dodir njihove kože. Nasmiju se bez riječi, rukama me polegnuvši na tlo. Ni meni nije trebalo objašnjavati. Skinem se, i kao stidljivo prekrijem dlačice rukama. Jedna od njih nekoliko mi puta da znak očima neka zatvorim svoje oči. Učinim. Počela sam osjećati njihove dodire, i kako se ljube strasno ustima, jezicima palacajući preko mog trbuha. Kad su mi svaka sa svoje strane pokušale raširiti noge, neugodno sam se promeškoljila, dajući im do znanja kako me ne zanimaju njihovi poljupci. To je kod njih izazvalo ugodnu reakciju, čak malo oduševljenje izraženo dubokim uzdasima. Okrenu me na trbuh, pod kukove gurnu deku, zatim mi nekakvom kremom namažu stražnjicu, dobro je utrljavši. I među…

Osjetim kako mi ga polako guraju u pičku. Polako i nježno. Nije me zanimalo kakav je, od čega.. Još dublje…ostavljajući ga tako, prekrivajući me svojim tijelima. Bože, kao da su znale…Ni sada se ne sijećam u koje sam doba noći, tako nepokretna, i dobro začepljena, zaspala. Mislim da nisam svršila.