DO EGEJA I NATRAG ...
tekst i slike: Davorin Marjanović
 
Sadržaj ranijih nastavaka: 8-metarska jedrilica SING-SING sa četveročlanom posadom (Barba, Daki, Mario i Mirek) sretno je i uz Božju pomoć dojedrila do KORINTA... No, pala je noć a zapuhao je snažan sjeverac, pri kojem je, kako tvrde peljari, korintska luka neupotrebljiva...Barba treba pronaći rješenje i “spasiti SING-SING”...

Dio VI - OD KORINTA DO ATENE 
  

Ako puše sjeverac, luka Korint je neupotrebljiva!" - tako barem tvrde svi peljari. Spas tada valja potražiti u susjednom mjestašcu Loutraki. 


Peljari, nažalost, nisu vidoviti i ne predviđaju budućnost: novi vanjski lukobran, sagrađen nedavno, stvorio je od Korinta izvrsnu luku za predah po svakom vremenu !
UKLETI LOUTRAKI

Preko puta KORINTA, na drugoj, privjetrinskoj strani uskog Korintskog zaljeva, smjestio se LOUTRAKI, čuveno grčko termalno lječilište. Nema luke, nema svjetionika, nema ničeg nautičkog osim malog molića za lokalni turistički brodić. I upute u peljaru: "Ako zbog snažnog sjeverca ne možete u Korint, pokušajte na suprotnoj strani, u Loutrakiju."
Probijamo se kroz sjeverac. Stotinu raznobojnih svjetala turističkog Loutrakija žmirka pred nama...a mi nikako da spazimo mali molić spasa, jedinu čvrstu točku uz koju bi se mogli privezati po ovom vjetru koji i dalje jača.

Konačno smo ga pronašli u samom kutu plitke pješčane plaže i uz mnogo nespretnosti smirili uz njega naš SING-SING. Operacija pristajanja protekla je krajnje pacerski – kao i uvijek kad bi trebalo biti baš obrnuto !

Sutradan... poniženja se nastavljaju: prvo zapinjemo kobilicom u neki lokalni konop, a zatim ne možemo izvaditi sidro... LOUTRAKI je očito ukleto mjesto, zato i nema luke! Čast SING-SINGA spašava Mirek, školovani ronilac, koji oslobađa sidro, pa uskoro jedrimo dalje - prema obližnjem ulazu u Korintski kanal.


POUKE SA KORINTA


Korintski kanal je, opet, priča za sebe: zapuštena poderotina u kojoj ni jedna instalacija ne radi kako treba, osim naplatne službe: za 3 NM plovidbe ovom ruinom od kanala, oteli su nam čak 150.-DM!

Pošto nas to još nije dotuklo do kraja, crkao nam je i motor, slavni "Torpedo", ponos danas već propale istoimene riječke industrije brodskih motora. Kompresija je naprosto nestala - kao da je netko "ukrao" klip uz cilindra!


Nedaleko grada Korinta zaštićeni je "bazen" gdje se čeka signal na ovoj kućici za uplovljavanje u sam kanal, koji je toliko uzak da je plovidba njime – jednosmjerna.

Kanal je derutan; obale su mu neuređene; manjka bilo kakva infrastruktura...Iako je vraški skup, nezamjenjiv je za male brodove: alternativa je višednevna plovidba uokolo cijelog Peloponeza.

Kao i uvijek, kada je "gusto", preporučio sam posadi veliku šetnju, da me ne vide kako plačem od jada...No – nakon što sam skinuo glavu motora, malo sam odahnuo: zaribala je "samo" vođica ventila, ali nam je nakon toga lokalni mehaničarski derikoža samo za pritezanje glave t.zv. dinamometarskim ključem (sve ostalo napravili smo sami do njegovog dolaska), oteo svu lovu koju smo u brodskoj kasi čuvali za kolektivni posjet poznatim javnim kućama PIREJA! Sram ga i stid bilo !   

Savjet za Vas:
čuvajte se brodskih mehaničara u Grčkoj! Ponesite potrebne rezervne dijelove, potreban alat i t.d. i – napravite sve što je moguće – sami.
Čuvajte se općenito svih usluga bez jasno istaknute cijene ili čvrstog dogovora unaprijed. Grci su vrlo simpatični i uvijek nasmijani – samo što Vas ne zagrle i izljube, no to je samo uvod u deranje kože i soljenje svježe rane na kraju posla, osim ako cijena nije unaprijed uglavljena !


U sezoni, a naročito preko vikenda, u luci Aegine vlada ludi kaos! Postoji izlaz: vezati se na vanjski lukobran od nabacanih stijena i na obalu izlaziti – bajbotom.

Naš prvi "pravi" grčki hram: na vrhu Aegine. Kasnije ih više nismo obilazili: vidiš jednoga – vidio si ih sve. A unatoč priličnoj zapuštenosti, ulaznice su uvijek – paprene.

I tako, ostavši bez love, odustali smo od PIREJA i te večeri uplovili u čuvenu AEGINU, jahtersko-turistički raj, u samom centru razvikanog, prostranog SARONSKOG ZALJEVA, predvorju pravog EGEJA. Ova otočna luka toliko je prenapučena jahtama, da su vezovi u 3 reda sasvim normalna stvar! Zbog noćnog mira sidrili smo radije u vanjskoj luci, što i vama preporučamo, ako vam je do mira i spokoja!
Otok Aegina u susjedstvu je Pireja odnosno Atene, i stoga je najpopularnije lokalno jahtersko odredište. Turistička ponuda je fantastična! Mjesto prekrasno, živopisno, puno grčke tradicije, sa ruševnim hramom na vrhu otoka... Kao u kakvom turističkom prospektu! Nema druge nego uživati! U čemu? Pošto je glavna lova ostala kod korintskog mehaničara, za cijelog boravka u Grčkoj uživati ćemo isključivo u odličnom (i jeftinom) GYROSU i popularnom AMSTEL pivu!

Informacija za Vas:
šalu na stranu, osim kod netipičnih usluga, kao što su brodsko-mehaničarske, Grčka nije skupa turistička zemlja. Cijene svega što turist troši prilično su umjerene. U Grčkoj se turist stoga osjeća bogatašem – gotovo sve si može priuštiti, a da zbog turističke masovnosti ipak i domaćini, brpjeći drahme, zadovoljno trljaju ruke !


Saronski zaljev bio bi nautički predivan, da nije totalno prebukiran zbog obližnje Atene i njene luke Pirej. Otok Aegina mu je centralna točka.

U velikoj uvali Kalamaki, jugoistočno od Pireja, smjestila se je ogromna, jedina uvijek dostupna, "besplatna" Alimos marina. Zašto besplatna ? Marina očito nije privatna, pa nitko ne mari za naplatu vezova !

SARONSKI ZALJEV, zaštićen od opakog meltemija poluotokom ATIKA, bio bi ugodno jahtersko odredište, da nije tako prenapučen jahtama svih mogućih vrsta! Zbog te zaštićenosti i malih valova, prevladavaju motorne jahte. Naokolo jure i bezbrojni hidrogliseri, isti kao i na Jadranu, (ruski), jedino što su odvratno žuto obojani.
Dan kasnije opušteno jedrimo ka ALIMOS MARINI u uvali KALAMAKI, nedaleko PIREJA i atenskog glavnog aerodroma. Marina je ogromna, zapuštena i - besplatna, jer su grčki službenici prelijeni da bi izlazili «čak» na gatove i naplaćivali vez!


Nadobudni "dođoši" često pokušavaju dobiti vez u jednoj o 3 marine u centru Pireja. Uzalud: marine su privatne i namijenjene samo stalnim domaćim korisnicima

Iz Alimos marine Kalamakiu centar Pireja ili nešto sjevernije Atene dovest će vas brzi lokalni autobusi. Pirej je živopisan lučki grad kojeg svakako razgledajte !

Savjet za Vas:
niti ne pokušavajte pronaći vez u onih nekoliko manjih privatnih marina u samom Pireju: to je naprosto – nemoguće. U ALIMOS MARINI, naprotiv, slobodnih vezova uvijek ima... Koja im je cijena – poima nemam jer nam nikada nitko nije došao na brod zbog prijave i naplate ! Ispred Alimos marine je autobusna stanica; lokalni busevi zastaju svaki čas, a domaći ljudi će Vam rado dati točnu informaciju koji broj autobusa vozi u Vašem željenom smjeru.


Iz Pireja kreću sve grčke brodske linije: brojni ogromni i brzi trajekti pokrivaju razne pravce i grupe otoka prostranog Egejskog mora.

Kraće linije pokrivaju isti oni ruski hidrogliseri koji plove i kod nas, u Jadranu. Jedino su u Grčkoj sasvim nenautički ŽUTO obojeni !

Slijedećeg dana prolutali smo PIREJOM i ATENOM.
Pirej, iako danas predgrađe velike Atene s kojom je spojen, zapravo je samostalni lučki grad, neporecivog šarma i vlastitog stila. Uz obalu se proteže ogromna putnička luka; posvuda se odmaraju bezbrojni mladi s naprtnjačama koji, pristigli dnevnim avionskim vezama, čekaju noćna ili ranojutarnja isplovljenja trajekata što povezuju Pirej sa svim kutovima Egeja. Pirej ima i svoje drugo lice: nekoliko blokova dalje od mora, on izgleda kao i svaki drugi «kontinentalni» grad, lijepe uredne arhitekture, širokih bulevara, brzog prometa...
Atena je opet nevjerojatno velika: pogled sa Akropole, brežuljka prekrivenog najčuvenijim grčkim hramovima, ne dosiže do kraja grada, koji kao da se prostire do neizmjernosti...
PLAKA – turistički centar Atene, smješten odmah ispod Akropole, sadrži upravo ono što prosječni turist očekuje i što smatra "tipično grčkim". Tako se, na primjer, ovdje još uvijek za turiste u nekim restoranima "tipično grčki" razbijaju tanjuri, dok se muzička tema iz čuvenog filma "Grk Zorba" po milijunti put vrti na razglasu...


Akropola, brdašce usred Atene, prekriveno nevjerojatnim arheološkim blagom, centralna je točka svakog kratkog obilaska grčkog glavnog grada. Odmah ispod je Plaka, čuveni turistički kvart, od čije ponude svega i svačega može zaboljeti glava !

Preventivno već u "žutim odijelima", (iako zbog zaštite obližnje obale poluotoka Atike ovdje valova još nema), sportski jedrimo prema rtu Sounion. Prohladni zapusi meltemija najavljuju da počinje "pravo jedrenje" !

Dva dana kasnije opet režemo morsku brazdu: jedrimo prema rtu Sounion, iza kojega počinje stvarna svrha i cilj naše "ekspedicije":EGEJSKO MORE i njegovo centralno otočje CIKLADE. Sve više refula zloglasnog sjevernjaka MELTEMIJA, vladara EGEJA, prodire preko uzvisina poluotoka ATIKE do nas i naginje SING-SING... Pravo jedrenje, dakle, počinje! 
Pratite nas redovito !
  
Text i slike:
Davorin Marjanović   


  
 
  

Statistika

  • Korisnici 1
  • Članci 352
  • Broj prikaza (hitova) članaka 3487886
Joomla template by a4joomla