DO EGEJA I NATRAG ...
tekst i slike: Davorin Marjanović
 

“To je predaleko”, reći će gotovo svaki naš nautičar. No - ne mora biti ! Ako pogledate našu vrlo preglednu pomorsku kartu Istočnog Sredozemlja (br. 109), vidjeti ćete: grčko more počinje već tu, u našem bliskom susjedstvu. Prvi grčki otok, Krf, samo je oko 115 NM udaljen od talijanskog Brindisia, a odatle je do našeg Dubrovnika tek oko 120 NM! Po lijepom vremenu - a takvo je lako uhvatiti početkom ljeta, otploviti od Dubrovnika do Krfa, u dva 2 “skoka” (Dubrovnik - Brindisi - Krf), uopće nije nikakav problem. A pristajanjem u luci Krf, ispod drevne tvrđe, stigli ste u pravu, pravcatu Grčku. A onda polako uz obalu i za čas ste u Egejskom moru.

Dio III - PRIPREMA 
 

Zapušteni brodski motor valja generalno urediti.
Dobra priprema, no ne samo knjiško-teoretska, već i tehničko-praktična, pola je garancije za uspjeh ekspedicije. Što znači doživjeti neku tehničku nepriliku u stranoj zemlji, ne treba posebno opisivati, već samo reći: UŽAS

Paralelno sa sređivanjem jedara i ugradnjom "meltemi-leta", trebalo je generalno urediti zapušteni motor "Torpedo" s njegovim elektro-agregatima, da bi svi pogoni besprijekorno funkcionirali. 

Također - obnoviti konope, dodati opremi još jedno teško sidro, ako postojeće negdje izgubimo...


Pitanje za Vas: Kakvo uopće sidro imate? Na svoj CQR ili Bruce, pa ma kako skupi i reklamirani bili, slobodno zaboravite: Grčka su dna u pravilu tvrda i spomenuta sjevernjačka sidra, konstruirana za meki mulj sjevernih mora, u Grčkoj nisu sigurna. Najboljim i najpraktičnijim (odnos težina : učinkovitost) pokazao se "derivirani Danforth", onaj s kraćim ali raširenim lopaticama. Taj se i dobro, brzo ukopava ali i «hvata» za kamene škrape i izbočine.( Originalni Danforth, s dugim, uskim, približenim lopaticama ne vrijedi na tvrdom dnu.) Najpouzdanije je, zapravo, "Admiralitetno sidro", no puno je preteško je i preglomazno za male jedrilice.
  

Meni je valjalo i provjeriti sve instrumente, brodske uređaje i - nabaviti "GPS" - satelitski navigator te se njime naučiti praktično služiti. (Bilo je to danas već «davne» 1996. godine, kad su GPS uređaji bili još novost !)

Pitanje za Vas: Koje instrumente imate ? Log, Echolot, Wind i GPS smatrajte «optimalnim minimumom» Ispod toga stvarno nemojte ići ! Danas se već nude i manji PLOTERI po prihvatljivim cijenama. Preporučam one VODONEPROPUSNE koji se mogu montirati vani, u cocpitu. Naime, ploter u kabini je po meni «šminka»; ploter u cocpitu je, naprotiv izuzetna pomoć, naročito u teškim uvjetima (noć, vjetar, valovi i šuljanje oko nekog grčkog otoka bez svjetionika...), kada sigurno nećete silaziti u kabinu male 8-metarske jedrilice, a niti rasprostirati papirnatu kartu u smočenom, vjetrovitom cocpitu...

 
Sing-Singna gatu u Jelsi čeka na isplovljavanje 
I još nešto: imate li autopilot ? (Običan, električni.) Bez njega niti ne pomišljajte krenuti na tako veliku plovidbu kao što je do Egejskog mora !

Na kraju, tokom svibnja te 1996. godine, valjalo mi je izvaditi "Sing-Sing" i obnoviti antivegetativni premaz, obaviti probnu plovidbu, sve ispitati u praksi...

Tako je i bilo. "Sing-Sing" je spremno dočekao 01.07., dan određen za pokret.

Daki se je opraštao sa svojim najvećim prijateljima, kaktusima. Mario je bježao pred svojim zdvojnim aerobic-obožavateljicama, a Mirek je brusio svoje noževe (ronilačke), spremao razni ribolovni pribor, odijelo, olovo, harpune... (iako kasnije u Grčkoj nismo vidjeli a kamo li ulovili ma i jednu jedincatu ribicu!).

Pitanje za Vas: da niste možda od onih nadobudnih ribolovaca koji bi i jedrilicu željeli pretvoriti u radni ribarski brod ? Zaboravite: prvo jer jedrilice stvarno nisu za to stvorene, drugo, jer u Grčkoj naprosto NEMA RIBE ! Odnosno - nema je tamo gdje ćete Vi jedriti...

Stigao je i dan otisnuća. Ja sam bio "potpuno miran" - temperatura 39.5 , a puls 120 (stolica: rijetka i česta...). Bilo je to moje prvo "trans-jadransko jedrenje", jedan sasvim novi osjećaj ulaska u krug "pravih nautičara". Avantura je mogla započeti!
  
PRVE MILJE
  
Točno po planu, 01.07.1996. "Sing-Sing" je isplovio iz Jelse. Kurs: jugoistok, ka Dubrovniku. Vjetra nema (klasika za Jadran), novoobnovljeni motor bruji, posada se privikava na nove okolnosti zajedničkog življenja... 


Najbolja posada koju je «Sing-Sing» ikada imao: 
Barba, Daki, Mario i Mirek.
Pitanje za Vas: Da li ste svjesni koliko je teško «složiti» posadu koja će se podnositi dulje vrijeme na tako malom brodu kao što ja Vaš ? Je li Vam poznato da su psihološke netrpeljivosti najveći problem na duljim krstarenjima ? Jeste li već čuli da su se ponekad brodovi vraćali s jednim članom posade manje... uz objašnjenje ostalih: «pao je preko ograde; nismo ga uspjeli spasiti !» Razmislite o tome kada ćete za svoju traversadu birati posadu !

Sućuraj, Korčula, Mljet... Sve mi je to i predobro poznato, svake sezone posjećujem ih i po nekoliko puta. Mirek, kojemu je ovo prvo jedrenje gleda oko sebe otvorenih očiju, upijajući sve impresije poput spužve. Izvrsno se osjeća, odlično se je uklopio u ekipu. Vrlo ozbiljno shvaća povjerene dužnosti, par puta mu se je omakao odziv "na zapovijed!" kada sam ga zamolio da nešto učini - vidi se da je profesionalni časnik. 

Pošto je golem, dao sam mu moj, najkomotniji ležaj. Odlično spava, začudo, "kao beba", iako nam je priznao da inače, još od Vukovara, spava loše i s prekidima... More je, očito, i njemu, kao i svima nama, pravi lijek! 

Plovimo ležerno, jedrima ili motorom, ovisno o nestabilnom vjetru. Još ne žurimo. Želim da se posada opusti i srodi s brodom prije nego "stisnem gas" i počnem nabijati dnevne milje. 

Na usputnom kupanju na Lopudu Mirek uranja i golim rukama hvata i vadi veliku hobotnicu. Na brodu veselje! Ako je tako vješt rukama, kako će tek biti puškom i povrazom! Da nije ekologije, smjesta bi u more pobacali našu zalihu konzervi. Jer - očito ćemo se hraniti samo ulovljenom svježom ribom! (Koje li zablude!)


Korčula - nautički biser Jadrana.   

Mljetsko jezero - Dobrodošao predah u miru Mljetskih jezera   

Iz Dubrovnika smo isplovili u međunarodne vode.

04.07.1996. pristajemo u Dubrovniku, luka Gruž. Prijavljujem se u obližnjoj kapetaniji i dogovaram pregled broda i "papirologiju" za sutra ujutro. Sutradan - šok! Moja dozvola "voditelj čamca" izdana u Sisku, navodno "po novom" vrijedi samo za rijeke i jezera ! Zar je moguće da ovakva banalna administrativna zavrzlama zaustavi cijeli projekt ! Ipak, očaj na mom licu smekšao je srce inače strogog lučkog kapetana, proradili su telefoni, stiglo je naknadno objašnjenje novog propisa o dozvolama... 

Ipak ću vidjeti Grčku! 

Očevid broda donio je također probleme: 
- požarni aparat nije bio redovito servisiran; 
- pojasevi za spašavanje nemaju službeni atest; 
- pojas za bacanje nema ispisano ime broda... 

Kapetan je nekako  ipak zažmirio na sve to; carina i policija napravila je svoje za tili čas, ljubazno i profesionalno, i mi smo sa svim dokumentima uskoro sjekli brazdu ka Italiji...

Pitanje za Vas: jeste li provjerili opremu broda i uskladili je s propisanom ? Možda Vam se to čini formalnošću, ali vaša dozvola za napuštanje hrvatskih teritorijalnih voda može doći u pitanje zbog neke banalne sitnice ! Imajte na umu da će tada Vaše toliko željeno, planirano i pomno organizirano jedrenje do Grčke ovisiti samo o dobroj volji dotičnog lučkog kapetana! Preporučamo stoga da se o svemu potrebnom unaprijed telefonski informirate kod lučke kapetanije, i to baš one odakle ćete isploviti u međunarodne vode !

Vrijeme je bilo tipično jadransko: pomalo ljepljivo, vlažno, no bez vjetra. U kapetaniji su nas umirili: bez brige - ploviti ćete kao bebe, ne očekuje se nikakav poremećaj.

U 07.45 sati već smo na pučini. Uzimam talijanski peljar i programiram GPS sa pozicijom prvog odredišta, Brindisija u Italiji.

Informacija za Vas: niti ne pomišljajte na "šuljanje" brodom do Grčke sve uz crnogorsku i albansku obalu. "Uštedjeti" ćete svega dvadesetak milja a nakopati si na glavu tonu neprilika ! Albanija je, nažalost, rizična i nepripremljena za nautičare.


Najjednostavniji prilaz Grčkoj - preko Brindisija, Italia.

Sati prolaze, "Sing-Sing" slijedi kurs GPS-a, a mi nikako da umaknemo obali i očito crnogorskim planinama na njoj! Svaka čast GPS-u, ali mi ćemo ovako završiti kod Momira (tadašnjeg crnogorskog predsjednika) umjesto u Brindisiju! (Bila je to 1996. , ne zaboravite!) Kontrola pokazuje da je pozicija Brindisija navedena u talijanskom peljaru - pogrešna ! Tiskarska greška! Tek što smo ispravili kurs, novi problemi: instrumenti ispadaju iz funkcije, napon akumulatora prenizak! Oh, zaboga, zar baš sada, dok plovimo u susret prvoj noći na pučini? Iz neobjašnjivih razloga, napon je svega 10 volti!

Ulazimo u prvu noć. Podižem radar-reflektor, palim signalizaciju. Kada se instrumenti (log ili GPS) zbog problema s naponom ugase, aktiviramo ih ponovnim paljenjem. Plovimo motorom, dinamostarter bi trebao puniti akumulator "kao lud", a ipak - napon je nedostatan!

Pitanje za vas: Da li ste prije puta provjerili najvažnije brodske agregate ? Imate li sa sobom nužne rezervne dijelove onih sklopova koji statistički najčešće otkazuju ? Zapamtite: cijene čak i banalnih popravaka «vani» će biti basnoslovne, a dijelove koji ćete morati kupiti (regler, klinasto remenje, impeler i sl. plaćati ćete - zlatom !) Brodski mehaničari bit će prema vama obzirni poput singapurskih pirata: ogulit će vas do gole kože !

Plovidba ipak mirno teče dalje... Povremeno - lagani zapusi vjetra; tada si ispomažemo jedrima.

Dežurni na gvardiji obavezno je vezan sigurnosnim pojasom, a kurs drži autopilot. Ostali spavaju. Osim pojedinog ispadanja iz struje, sve teče besprijekorno: u zoru već naziremo svjetla Brindisija...

U nastavku Brindisi i što je bilo dalje . Pratite nas redovito ...


  
Text i slike:
Davorin Marjanović   


  
  
  

Statistika

  • Korisnici 1
  • Članci 352
  • Broj prikaza (hitova) članaka 3487891
Joomla template by a4joomla